Jadransko more pruža se u smjeru sjeverozapad – jugoistok, između Balkanskog i Apeninskog poluotoka, u dužini 783 km.

Zapadna obala je u cijelosti talijanska, a na istoku Jadransko more dodiruje Italiju, Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Albaniju. Smatra se da je ime dobilo po etruščanskoj koloniji Adriji (ili Hadriji).

U sjeverozapadnom dijelu je plitko (u Tršćanskom zaljevu do 23 m), a na jugu mnogo dublje (u Južnojadranskoj zavali preko 1200 m). Prosječna dubina je oko 240 m.

Jadransko more dijeli su na četiri cjeline:

• sjeverozapadni plićak (dubine do 50 metara)
• jabučka morska udolina (do 243 m)
• palagruški poprečni prag (do 130 m)
• duboka južnojadranska zavala (najveća dubina 1233 m).

Temperatura jadranskog mora kreće se od 22 i 25 °C ljeti i 5 do 15 °C zimi. Prozirnost i modrina daleko su veće od drugih mora, te prozirnost iznosi i do 56 metara. Salinitet iznosi 38‰, što je više od svjetskog prosjeka.

Morske struje su slabog intenziteta, uz istočnu, hrvatsku obalu, su tople, a uz zapadnu talijansku su hladne. Jadransko more obiluje biljnim i životinjskim svijetom.

Nastanjuju ga brojne vrste riba, sisavaca, mekušaca, rakova, bodljikaša, planktona, algi, spužvi i drugi organizmi. Zbog svega toga Jadransko more pruža velike mogućnosti za razvoj turizma i ribarstva. Od vjetrova najpoznatiji su:

• bura, koja donosi hladnoću,
• jugo, koje donosi vlagu te
• maestral, koji ublažuje ljetne sparine.